Showing posts with label Korea. Show all posts
Showing posts with label Korea. Show all posts
Thursday, March 14, 2013
Green Chair - 녹색 의자 - Noksaek uija
Film za sve ljubitelje zrelih azijskih žena donosi poslasticu Suh Jung i obilato ispunjava želju reditelja da snima
ljude kako se zadovoljni bave seksom. Kratka i žestoka ljubavna veza koja traje taman toliko dok je seks bio zabranjen
(u filmu, u realnosti nije).
Thursday, August 30, 2012
Aein
Eun-tae Kim u filmu Aein razradjuje temu i dilemu izbora pravog partnera, da li kratki suret moze da nam donese vise nego dugi odnos. Burna i kratka veza za koju se cini da je glavni motiv da nam prikaze sto cesce glumicu Hyeon-a-Seong golu u zanosu ne daje nam odgovor niti nam se ukazuje na motive za njenu odluku.
Wednesday, March 28, 2012
The Naked Kitchen
Jedan ljubavni trougao bez ljubavi. Na kraju nam ostaje nepoznato ko je Mae-Re napravio bebu kao da je to bitno kad ona odlazi.
Saturday, February 11, 2012
Dobro ti je to sa hipnozom. Ganjaj ti to.
Da li išta pisati o Oldboy ili samo okačti niz fotografija iz filma prihvatajući njegovu stripovski burlesknu naraciju. Scena borbe u hodniku nove tamnice nadmašuje sve koreografije hongkonske škole i doseže epiku tamanjenja Nemaca u filmovima iz Enobe. Da li se može smatrati da je na kraju Oh Dae-Su nastavio ono čega se najviše u životu uplašio? Cega je postedeo Mi-Do? U snimanju ovog filma zivotinje su platile glavom.
Nećemo dati sve kao u foto romanu ni Vermeera nije lako celog videti na jednom mestu. Apsolutno fantastican obrte za one koje se mogu uziveti u njegovu zelju za osvetom.
Potera, brutalnosti i mnogi apsurdi u zapletu koje morate prenebreci. Filmu moramo otvoriti sva cula. Tragicno gust emocijama, suptilno bogat bojama. simbolizam sa prstohvatom nadrealizma. Neprestano na ivci totalnog trasha toliko prisutnog u azijskoj kinematografiji, na granici da se raspadne u scenama gde je scenografija najsminkerskija. Deluje krvavije od Gibsonovog filma o Majama iako je manje krvi prosuto.
U poklonjenoj slobodi upoznaje prelepu Mi-Do. Jeftino je reci da nam film daje sirove emocije kao oktopod kojeg mu servira Mi-Do. Njih dvoje padaju u zanos ljubavi koji ce biti objasnjen na kraju. On krece u poteru za onim koji su ga drzali u zatocenistvu, a neko ih sve vreme prati. Sumnja i na Mi-Do. Najuverljiviji deo filma.
Oh Dae-Su provodi petnaest godina u čudnom zatvoru gde ne može da vidi svoje tamničare ni da sazna zašto ga drže, a opet ima televizor. Ludi i uporno vežba. Bez najave ga izbacuju napolje
Nije i nece biti cilj davati sociloske analize filmova, ali ne moze se zanemariti cinjenica da se festivalska eksplozija korejskog filma poklapa sa ostrim usponom industrije ravnih ekrana iz Juzne Koreje i ostalih industrijskih proizvoda prilagodjenih svetskom trzistu. Pogledao sam Oldboya posle posle Memories of Murder samo kao omiljeni postovanoj nacitanoj i nagledanoj osobi.
Subscribe to:
Posts (Atom)